Vidulini Observatory

Vidulini

Isprobali ste stotine različitih jela, pregledali desetke egzotičnih recepata, uživate u gledanju kulinarskih tv-trakavica a ipak „nešto“ vam tu fali.
Riješenje za vas spremili su Charles T. Bourland i Gregory Vogt novom knjigom pod nazivom; „The Astronaut’s Cookbook“. U svojoj knjizi ovaj dvojac spremio je veliki broj recepata za ručak, doručak, večeru ali i deserte u kojima uživaju astronauti tijekom napornih treninga na Zemlji a posebice tijekom leta u svemiru. Kuhanje ali i hranjenje svakodnevno doživljavamo kao rutinu. Sve nam je više-manje nadohvat ruke, no u svemiru se stvari odjednom mijenjaju. Pripremanje i konzumacija hrane u bestežinskom stanju postaje prava umjetnost. Za razliku od prvih godina svemirske ere astronauti danas u svemiru imaju „bogovsku“ kuhinju. Poneke recenzije okarakterizirale su ovu knjigu i kao prvoklasnu zdravu i dijetnu kuharicu. Preko e-buya knjigu možete naručiti za dvadesetak USD + troškovi dostave.
Bourland i Vogt priložili su nekoliko jedinstvenih recepata, pravih kulinarskih delicija. Neki od njih nose svemirske nazive poput; Skylab-keksi s vrhnjem, grašak space shuttle..
U svemiru nema klasičnih kuhinjskih aparata, nema kuhinjske nape, nema gravitacije i nema posipavanja ukusnog umaha s još malo začina jer bi isti odvojeno plutali u bestežinskom ambijentu svemirskih letjelica. Priprema astronautske hrane u kućnim uvjetima dati će osvježenje ustaljenim jelima koje pripremamo, a možemo biti sigurni kako su jela za astronaute itekako dobro odmjerena. Uostalom višemjesečni boravci ljudi u svemiru natjerali su amerikance i ruse da se pomno pripreme kako letači ne bi bili frustrirani hranom. Interesantno je napomenuti kako su neki astronauti imali i specijalne tretmane, prema njihovoj izričitoj želji pripremljeni su pojedini recepti kako bi zadovoljili baš njihov kulinarski zahtjev.
Autori su i sami radili u NASA, pa nam u sklopu knjige pričaju i pojedine „kuhinjske“ dogodovštine u svemiru. Svojevremeno je američko ruski tandem astronauta zamalo ostao na teškoj rezervi hrane jer su previše jeli. S druge strane nije rijetka posudba specijaliteta između rusa i amerikanaca. Pomalo u šali spominju se dogodovštine kada amerikanci prelaze rusku granicu (misli se na državnu pripadnost pojedinih modula na ISS) po začinjenu hranu, s druge strane rusi nerijetko ušičare sendviče od amerikanaca…
Stoga nema razloga da i u vlastitom domu ne isprobate bar neki od ovih vrijednih recepata. A uvijek možete pozvati prijatelje ili kolege na astronautski ručak. U vrijeme medijske kulinarske ofenzive zasigurno ćete biti vrijedni pozitivnog tračanja u društvu, a vaš organizam ugranjen ukusnim izbalansiranim namirnicama kakve još imaju samo „bogovi na nebu“.

Marino Tumpić

Lansiranje Ares I-X s Floride

Vidulini

Nakon gotovo tri desetljeća s američkog raketodroma Cape Canaveral na Floridi uspješno je lansirana potpuno nova raketa – Ares I-X.

Stotinu metara visoka raketa vrijedna preko 450 milijuna USD poletjela je na svoj sudbonosni put točno u 16:30 sati po našem vremenu. Svega nekoliko minuta leta u kojima su sadržane godine i godine marljiva rada tisuća inženjera te financijski ulog daleko veći od proračunske rupe naše Zemlje doslovce je “ispario” u zraku iznad Atlantika.

Ares I-X dio je programa Constellation kojem je namjenjena uloga novog doba američke astronautike, uključujući i pilotirane misije k Mjesecu ali i dalje!

Prvi stupanj eksperimentalnog Aresa I-X uspješno je odradio podizanje rakete na visinu od 40km tijekom dvije minute leta. Tada je došlo do planirane separacije prvog i drugog stupnja rakete. I dok je raketni booster prema predviđenim parametrima i uz pomoć padobranskog sustava spušten na morsku površinu gdje su ga preuzeli spasilački brodovi (kasnije će biti ponovo upotrijebljen), drugi dio rakete predstavljao je tkz. “glupi model”.

U vjernom omjeru veličine i mase drugi dio rakete predstavljao je drugi raketni stupanj, svemirski brod za astronaute (Orion) te spasilački sustav. Ipak nije se radilo samo o “kartonskom modelu”. Posvuda po letjelici postavljeni su senzori (njih sedam stotina!) kako bi se dobili podaci o aerodinamici, radu raketnih motora, naprezanjima, vibracijama.. a što će sve inženjeri programa uzeti u obzir prilikom daljnjeg rada na projektu Constellation.

Nakon odvajanja raketnih modula, drugi dio rakete nastavio se kretati po nekontroliranoj putanji te se pri padu u more razbio. Svi podaci s senzora uspješno su prikupljeni putem radio prijemnih postaja. Modul-maketa nije bila predviđena za naknadno korištenje a ni spašavanje ostataka, koji su završili na dnu oceana.

Shema leta eksperimentalnog lansiranja Ares I-X

Program Constellation trpi velike kritike od strane dijela stručne populacije. Uspješni eksperimentalni let Aresa I-X zasigurno će ohrabriti NASA ali i njezine financijere da nastave rad na programu koji amerikance mora u narednih petnajstak godina vratiti na Mjesec i u cijelosti zamijeniti sadašnje pilotirane brodove – zastarjele raketoplane.

Inače, samo lansiranje proteklo je s nekoliko odgađanja i uz iznimno loše vremenske uvjete. Samo u noći uoči lansiranja pored same lansirne rampe detektirano je preko 150 munja koje nisu uspjele oštetiti sustave montirane na raketi.

Na američkom predsjedniku Baracku Obami sada je težak zadatak. S jedne strane ima uspješan let nove generacije raketa a s druge poprilično argumentirane materijale koji pokazuju kako program Constellation treba otkazati te se preorijentirati na jednostavnije i jeftinije te “sigurnije” poznate derivacije već poznatih raketnih sustava koji bi uz modifikacije mogli zadovoljiti sve potrebe američke astronautike.

Marino Tumpić